ćajanka kod ćore

srijeda, 19.04.2006.

Naš ubistveno zgodni i negovani predsednik je, čujem, pozvao građanstvo da izađe na obale nabujalih reka i pripomogne u postavljanju džakova i utvrđivanju nasipa, e da bi se kako zaustavila pomamljena vodena stihija. Apelovao je na savest i solidarnost, i dodao da nije u redu da jedan deo stanovništva hvata zjale po kafićima i puši šašave cigarete, a drugi deo njegov bije bitku za opstanak i goli život. Ja se sa Borisom potpuno slažem i voleo bih da mu to nekako stavim do znanja. Kao i mnogo puta do sada, ovaj istinski predvodnik ljudi i tako jedna sijalica od svetlosti i rasterivača tame, oslovio je tekući, gorući problem silom logike i pronicljivosti koje se vide retko ili uopšte ne. Što bi rekla prof. Golubović: „Lumen!“.

Bilo je već krajnje vreme da neko otvoreno i hrabro progovori o sebičnosti i izvitoperenoj samodovoljnosti u koje hrpimice srljaju celi segmenti našeg društva. Zašto da se više lažemo, našem penzioneru ništa nije sveto, i on je prekardašio, ne kao pojedinac, nego kao društvena penzionerska i istorijska snaga. Dok zemlja grca u tranzicionim mukama, u koštacu sa klizištima i poplavljenim hektarima plodne zemlje i pokućstva, dezorijentisani umirovljenici duvaju lepak po haustorima i ’vataju se besramno sa ispisnicama u javnom prevozu na sablazan i zgražanje poštenog mladog sveta u potrazi za poslom. Umeli su i mlađi da se zaborave i da napišu koješta na fasadama sprejom ili flomasterom, ali šta je npr. jedno nevino AC/DC ili nenametljivo Kiza prema njihovim smelim i dugačkim ispisima: Đorđe Marijanović ili Dragan Stojnić. Na svako zlo spremni penzionisani naš sugrađanin držaće svoje radno sposobne ukućane u zazoru i strahu, izluđivaće ih glasnom muzikom do u kasnu noć u sred radne nedelje, praviće velike telefonske račune u domunđavanju sa istim takvim pajtašima i tvrdoglavo će odbijati da se iseli u starački dom do poslednjeg trenutka, sve dok ga ne isprate na večno počivalište. Dane će provoditi u besciljnom besposličenju po ulici, iz zabave će ulaziti u kavge sa suprotstavljenim penzionerskim taborima. Iz dosade će obijati trafike, živeći za penzionerski trenutak koji ne zna za sutrašnji dan i posledice, već samo sanja o svedočanstvima slave, veličine i sjaja koja će ispratiti njegovo ime u Politikinoj čitulji.

Danas sam, inače, izašao na ulicu obuven u dve različite cipele, levoj braon i desnoj sivoj. Ispričao sam ovaj potresan slučaj mom dobrom i premudrom prijatelju Stahinji, koji je melem čovek i veliki utešitelj, i on mi je savetovao da ih od sada spremam u parovima i da ih svakako obeležavam ceduljama.

- 22:47 - Zapljuni se (32) - Izprintaj zapljunuto - #

četvrtak, 30.03.2006.

U prošli petak sam postao magistar. U društvu sam najgorih đaka u odeljenju, izmakle su mi sve Laude, i Suma cum i Magna cum, ocenjen sam kao nekakav Probatus, što zvuči kao latinski eufemizam za rektalni pregled. Ionako sam dobio dve diplome, jednu veliku za zid na kojoj ne piše ocena, i jednu malu pride, na kojoj je podrobno popisano koje sam kurseve završio i s kojim uspehom. Te male ću da se rešim pre dolaska u Beograd i suočavanja sa rodbinom koja s prasetom, ruskom salatom i ohlađenom gajbom piva dočekuje dičnoga đaka, sokola i knjigu, a ne nekakvog, budiboksnama, Probatusa.

U mom beogradskom brlogu curila je česma pre nedelju dana kada sam krenuo u beli svet. Nadam se da u međuvremenu nisam postao vinovnik kakve štete.

- 17:11 - Zapljuni se (21) - Izprintaj zapljunuto - #

ponedjeljak, 13.03.2006.

Noćas sam u izlasku sreo božijeg čoveka Gaju koji je pored svojih mnogobrojnih interesovanja i novinar i on mi je ispričao kako je baš isti dan pravio intervju sa nekim beogradskim katoličkim popom i kako su posle formalnog dela prešli na manje formalni, i kako ih je pop poslužio misnim vinom koje je bilo dobro, i onda ga je Gaja posle nekoliko čašica uvređeno priupitao: „A jesi ti ovo pope već pretvarao u krv“, kao da mu podvaljuju i podmeću rabljenu i iz druge ruke robu, a pop je psovao križ i kruh i Djevu i kunuo se da nije, a Gaja je rekao da je to dobro, da ne prodju kao neki Mileta s Dorćola koji je na Bajlonija pijaci kupio konzervu tunjevine u kojoj je povr' ribe bilo i natruha bakterije clostridium botulinum pa je posle lipsao, jer, reći će Gaja: „Človek, jako trava dnije jego!“.

A ovo je bilo isto ono veče kad je rab božiji Andrej puštao muziku na Akademiji, u godini kad labudovi nisu umirali od kurca kakvog perverznog zoofila i s krikom naslade, nego od bolesti gripa, u Monoštoru zvanom Bački Monoštor.

- 19:31 - Zapljuni se (19) - Izprintaj zapljunuto - #

utorak, 07.03.2006.

Od nedavno sam, bičevan ambicijom i naoružan tvrdoglavošću, počeo ne samo ponovo da se bakćem ruskim jezikom koji sam dugo, dugo učio kroz sve škole, nego i da savladavam osnove potpuno mi nepoznatog nemačkog jezika u obližnjoj školi za jezike. Ja uopšte volim da počnem stvari da ih nikad ne završim. Uplatim tako po neki kurs pa sedim kod kuće, čitam stare novine i kopam nos, mrzi me da idem, a i drugi učenici bubaju, uznapredovali, samo ja stagniram, sedi drvo na drvo, der Baum an dem Baum . E, šta ja sve započetog u životu nisam završio, to je, mislim, vredno svakog divljenja. Neke moje druge osobine ni pomenuti, ali ovim se stvarno ističem, u ovoj stvari sam nesalomiv, pravi karakter, i voleo bih da vidim tog majčinog sina koji bi pokušao da se sa mnom poredi.

Poslednja dva časa pričamo o bolestima, naišla takva neka lekcija. Tako sam saznao da jedan od polaznika, naoko mlad čovek u najboljem zdravlju, ima kilu na želudcu. A jedna druga polaznica ispade slepa od rođenja, dobro, to nije bolest, ali ipak. A sama učiteljica je u žaru nadgornjavanja objavila kako ima padajuću bolest, a onda je to i demostrirala sa treskanjem i penom. A jedan tihi mladić koji je pokazivao naročiti smisao za nemački priznao je da od detinjstva ima mračne misli i bacio se kroz prozor. Ali kod nas je nisko pa se smrskao samo napola, a napola i nije. Pao je ispred neke pekare i rasterao gladne studente.

Danas sam na ulici sreo ministra za lokalnu samoupravu, Parivodića. U Beogradu je sneg napravio veliku bljuzgavicu pa je on skakutao kao kozica da ne ukvasi noge. Mada ovako više podseća na prase. Punačak je i roze je boje. Rekao sam mu: „Pomoz’ bog ministre za lokalnu samoupravu“, a on meni odgovorio: „Bog ti pomog’o neznana delijo.“ A ja ću njemu strogo: „Što skakućeš budalo?!“ A on od sramote obesio nos i brže bolje strugnuo. Nekih dana ne mogu ničiju glupost da podnesem, pa nek je i ministarska.

- 23:45 - Zapljuni se (9) - Izprintaj zapljunuto - #

utorak, 07.02.2006.

Video sam da reklamiraju jedan jevtini deterdžent koji sam ja prošlog meseca u svom siromaštvu koristio kad je trebalo prati. Na reklami je bila prikazana neka srećna i mirišljava porodica sa punačkom decom, dva automobila, psom, bunarom u dvorištu i pušionicom za meso iza kuće, svi su bili van sebe što koriste baš taj, a ne neki drugi deterdžent, i ni traga od osipa, crvenila i ljuspanja kože koje sam ja zaradio. Sad vidim da je on bezbedan za građanstvo, mora da jeste čim je na televiziji, osim ako ta ista porodica nije zakulisno pretakala skupi Persil ili Ariel u ambalažu ovog manje uglednog sredstva.

Prošle nedelje sam bio na Zlatiboru, službeno. Bilo je ’ladno, ali za dana sunčano, moglo se šetati, pazariti rukotvorine na pijaci, grudvati, mesiti sneška i udevati mu nandžarastu šangarepu po sred tikve za impersonaciju nosa, pitati se sa seljacima. Smestili su nas u Institut za štitastu žlezdu i metabolizam „Zlatibor“. Pošto se valjda računalo da smo i mi došli sa određenim problemima za koje je ova kuća vlasna, nismo mogli ubediti kelnere da nam daju normalne obroke i teško su nas tamo morili glađu. Posle doručka koji se sastojao od dvopeka i čaše podgrejane vode, tovarili bi nas u kamione i izvozili na neku ledinu da krčimo panjeve, skupljamo granje i ćuskijom razbijamo kamen za seosku kanalizaciju koja se pravila od donacije samog norveškog kralja Haralda, poznatog u narodnoj pesmi kao Septički Harald iliti Harald Mirišljavi. Popodne su se odvijali zbilja dosadni sastanci na kojima je dosta prisutnih koristilo sledeću poštapalicu: „Št’s’ tiče...“. Neka tetka je u svojoj prezentaciji o održivom turizmu i prirodnim resursima regiona izrekla nepobitnu činjenicu: „Pećine postaju sve atraktivnije za razvoj turizma“. Što je mojim mislima dalo krila i zamaha, jer eto, imamo mi i zemunice i jame i druga prijatna mesta na koja će strani turista pohrliti da provede godišnji odmor u memli i mraku, u društvu slepoga miša i ušate sove. Naročito porodice s decom, samo da ne ostave oči na jedinstvenim pećinskim ukrasima.

U prethodnom postu sam uzgred pomenuo moju daleku babu Perku. Ona u stvari nije bila Perka nego Pera, to sam se ja naknadno setio. Zlo i naopako. Po njoj, recimo, ne bi mogla da se zove knjiga Petrijin venac, jer bi u slučaju Perinog venca mislili da je u pitanju neki deda i neki njegov tamo venac i dok bi se pisac Mihajlović tu snašao i ispetljao da objasni, svima bi dosadio. Dok bi recimo ta daleka baba mogla da se udene u Gorski vijenac i umesto knjaz Danilo, mogao bi da bude knjaz baba Pera, jer se to, kad je reč o plemenitaškom soju, i ne proverava nešto posebno. Moja daleka baba bi vrlo efektno otvorila taj spev i to bi izgledalo recimo ovako:

Knjaz baba Pera
(didaskalija: načuljenih ušiju netremice gleda u mrak svinjca...)

Crni dane, a crna sudbino
Oj kukavno srpstvo ugašeno...

Ili recimo ovaj stih bi njoj, računam, vrlo pristajao:

Knjaz baba Pera
(didaskalija: gleda u čabar u kom se kiseli veš uz pomoć neuglednog sredstva za pranje s početka ove priče)

U ad mi se svet pretvorio
A svi ljudi pakleni duhovi...

Jao al’ je kasno, e sad stvarno moram na spavanje. Povampirio mi se direktor i ’oće čovek da ne kasnimo na posao. Stoji na kapiji sa satom i upisuje vreme, nepomenik.

- 02:14 - Zapljuni se (14) - Izprintaj zapljunuto - #

Blože pravde!

Blože pravde!

ponedjeljak, 14.02.2005.

D-Day!

Za manje od sata mi počinje prvi ispit ovde. Tek da vas obavestim, e da bi malo stišćali palčeve i mislili na moju malenkost u smilslu prolaženja ispita i grandioznog uspeha.

Doterao sam se kao za pogubljenje.

Inače, ovih dana sam malo čitao Selindžera, Lovca u raži. Jako mi se dojmio stih iz pesmice koje neko dete tamo pevucka u jednoj epizodi, pa vam ga poklanjam:

“If a body catch a body coming through the rye…”

‘Ajd u zdravlje. Javiću vam šta sam uradio.

- 14:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #
  • dobar (tramtinčica 14.02.2005. 17:47)
  • i? (a. 15.02.2005. 03:38)
  • Jebem li ga, mislim da sam sve uradio za prolaz. Rezultati tek za 20-ak dana. (sismis 15.02.2005. 13:22)
  • ja nisam čitao selindžera. ali se spremam da kupim berhingera. (gaja 17.02.2005. 11:52)
  • @gaja: nemoj da citas selindzera. uglavnom ziv kurac. (sismis 17.02.2005. 14:18)
  • stvarno? ali ti uzmi berhingera (gaja 17.02.2005. 16:02)
  • @gaja: Rek'o sam ti da sam probao Selindzera i da nije islo. Oklevam sa Berigherom, sta ako bude kao i sa Selindzerom? (sismis 17.02.2005. 18:32)
  • srijeda, 09.02.2005.

    Juče smo na času stranog jezika učili neke korisne fraze za svakodnevno sporazumevanje sa ovdašnjim divljim i negostoljubivim življem: “Koliko vas ima u porodici?”, zatim “Da li ste se vi juče u suton pomokrili na moju malu bratanicu?” i “Koliko otvora za pražnjenje ima vaše morsko prase?”. Pošto smo uvežbavajući dikciju i ono naročito vrskanje koje cene ovdašnji viši slojevi ispitivali jedni druge (kako nam je naložila učiteljica), saznali smo da najbrojniju porodicu u grupi ima naša koleginica Nadežda Bobčeva Drumova, da je njih čak šestoro braće i sestara, da je to premnogo i da je davno trebalo tu nekog sterilisati, da je ona mokrila na bratanicu Olge Seferove Sasu, druge Bugarke, i da njeno morsko prase ima nepregledan, ali ipak definitivan broj otvora za pražnjenje, te da se zove Hristo Botev po čuvenom nacionalnom pesniku i rodoljubu koji se borio za slobodu protiv Turčina okupatora. Dalje smo saznali da ona radi na carini i da mrzi svoj posao, da je šefovi stalno drpaju, a da joj kamiondžije dobacuju. Da je išla na kurs borilačkih veština i da može svakom čoveku, Turčinu ili turskom kamiondžiji jednim potezom ruke da izvadi srce (“Ovako!”, demonstrirala je na jadnoj Seferovoj Sasu čiju je malu bratanicu juče u suton…), da ima jedno stakleno oko (kuckala se olovkom po oku kuc-kuc) i niz ljubavnih brodoloma iza sebe koje je uspešno prevladala elektrošokovima i odmaranjem u instituciji za dušu. Zazvonilo je pa smo otišli na ručak. Besmo ogladneli od ove tragične životne pripovesti.

    Ja sam prošle nedelje uglavnom odsustvovao od kuće zbog mnogog važnog posla. Od komšinice sam saznao da su u nekoliko navrata dolazili papski prelati i kardinali u purpuru i srmi, sa poklonima: izmirnom, zlatom, žadom, eteričnim uljima, životinjskim kožama, dimljenom pastrmkom, pečenim pilićima, pogačama, tubama svile, ukrasnim biljkama za kuću, tepisima, šejkerima za koktele, usisivačima, stonim lampama, magnetima za ostavljanje duvana. Popeli bi sve to liftom do mog stana, istovarali, a onda počekali neko vreme, zatim sve to opet pakovali i odlazili. Komšinica ih je pozivala na espreso i biskvite, preklinjala ih da ne stoje na hodniku, ali su oni ostajali uporni i odbijali njene pozive. Stalno se mimoilazim s tim velikodostojnicima, ne znam šta je u pitanju, moja malodostojnost?

    Javio mi se Esquaban. Kupio je odličnu knjigu o zenu, ali poručuje da o tome ne može ništa da kaže zato što zen koji možeš reći nije zen. Takodje je pomenuo da je dan pre jeo savršene papke u saftu. U kojoj kafani, upitah. Nisam u kafani nego u saftu, reče on.

    Neki drugi dan ću vam dati recept za gulaš.

    - 20:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #
  • gud. veri gud. (vnogo 10.02.2005. 01:16)
  • Nemoj bre mnogo da odugovlacis, nego odma udri po Bugarima (al' prvo trazi da ti detaljno napisu recept za ajvar sa Strandze!). (BadWeather 10.02.2005. 11:02)
  • A kako se kaže to, jesi pišo na moju bratanicu? Che ... pisere.. mia... hajde, da vidimo napredak na delu. (gaja 10.02.2005. 12:49)
  • pisi mi fratello, o o o o o! (ili je pak bratanica = fratellica) (a. 10.02.2005. 13:35)
  • Vi ste, Uroš, svakako bolestan čovek, Vama su živci popustili... za dušu, nađite nešto za dušu... per anima... (crna sisa 10.02.2005. 17:30)
  • @vnogo: Merci! @gaja: "Hei per caso urinato sulle mie piccola nipotina iersi al tremonto?" Jos jedna rec za tebe: nervatura, a znaci... zivcani sustav @BadWeather: aktivirao Blgare, pisu kuci i traze recept @teta negra: idem sad na pivo. Jel' se racuna? (sismis 10.02.2005. 18:55)
  • bravvo! bravvooo!! živčani sustav - bravvvoo!! (gaja 11.02.2005. 14:13)
  • četvrtak, 03.02.2005.

    I šta sam ja radio svih ovih dana uporne šutnje?

    Evo šta sam radio.

    U ponedeljak sam izašao da protegnem noge pored reke Adidjo. Zagledan u spokojnu zelenu vodu koja je tekla ka svom uviru, u drveta i u travke, ugazio sam u pseće govno. Besan, pritrčavao sam ljudima koji su šetali svoje ljubimce, otimao ih i bacao u vodu. Kučići su tonuli kao kamenje, pravo na dno.

    U utorak sam ustao, popio kafu i počešao se iza uva. Tamo je svrbelo.

    U sredu sam pisao Papi.

    “Dragi Jovane,

    Ostao sam bez duvana. Molim te da mi pošalješ boks-dva Marlborough cigareta, ja najviše volim Lights.”

    U drugom delu pisma sam se žalio na ovaj usrani grad iz koga je davno pobegla svaka zabava, poimence sam tužakao profesore da nas gnjave glupostima, pitao Papu kako je vreme u Vatikanu i da li u Vatikanu ima zabave? Zamolio sam ga da mi opiše jedan običan dan svetog oca i da se pomoli za skoru legalizaciju droga i prostitucije u Beogradu. Pismo sam bacio u sanduče i otrčao kući da sačekam odgovor.

    U četvrtak sam gledao besplatnu predstavu povodom spomendana oslobodjenja Aušvica. Pošto sam se zaputio s rečenom namerom u trentski gradski teatar na ulazu sam shvatio da ne znam italijanski. Ja sam svetski čovek pa se nisam dao zbuniti, a može se reći da se skoro dopisujem i sa samim Papom. Uzeo sam program u kojem je bio i ceo tekst igrokaza i pretvarao se da čitam. Važno sam gledao u njega, kao da iščitavam slojeve smisla i značenja iz štampanih autorovih redaka.

    Evo utisaka iz perspektive jednog potpunog idiota.

    “Na početku predstave na scenu je ušao orkestar i počeo da svira tužnu jevrejsku muziku u kojoj je bilo dosta zebnje i nekog tamnog naslućivanja nadvijajuće tragedije. Zatim se pojavio jedan što je predstavljao naratora i važnim glasom brundao nešto. Šetkao se nonšalantno po sceni, sedao za sto i igrao se koketno mastionicom i perom, popravljao svilenu ešarpu i prolazio rukom kroz kosu. Kadikad je podizao glas kao da opominje. Onda su uleteli neki ljudi obučeni u crno i vikali. Ulazili su na jednu i izlazili na drugu stranu. Veliki su konstantno vikali na male, pa sam ja zaključio da su veliki pogromaši, a mali Jevreji. Talentovani pisac prikazao je i svet običnog Talijana, predstavnika sitne buržoazije, koji je sedeo u radnji i trgovao s mirom, zabavljen poslovnom korespodencijom. Posle se pojavio neki katolički pop. Mantija mu je bila malo kraća pa su mu ispod ruba virile čarape i mršave dlakave noge. Čitao je na latinskom iz ofucane knjižurine i povremeno blagosiljao. Taj je izgleda pujdao narod na Jevreje. Pop se na kraju predstave premetnuo u Kafku. To sam razumeo: “Io sono Franz Kafka”. Kafka je čitao nešto s neke ceduljice i generalno bio premator u odnosu na pravog Kafku. Kad se sve završilo malo smo potapšali, a onda kud koji…”

    U petak sam otvorio svoje poslednje paklo cigareta koje sam poneo iz Srbije. Strepim da Papin odgovar ne stigne prekasno.

    U subotu sam posetio varoš Veronu. Otišao sam do čuvenog Julijinog balkona. On se nalazi u nečistom dvorištu umuzganom decenijskim hodočašćenjima razbalavljenih parova. Ima jedan zid na kojem se ostavljaju ljubavne poruke. Najoriginalniji beše Rus Kolja koji je poručio sestri Tanji da je voli. Tako Kolja, tako, prst u oko trulim buržuaskim shvatanjima.

    Ostatak ostavljam za neki drugi put. Odoh sad da dokuvam gulaš.

    - 17:57 - Komentari (11) - Isprintaj - #
  • ha! pokusaj da zavrsis neku musemu. jao, pa ove blogove cita tvoja majka. moram da pazim. ssshhhh! (vnogo 03.02.2005. 17:23)
  • Aaah gulash, slatki makedonski specijalitet, najbolji dok se konzumira vreo uz dobro pivo i odgovarajuce drustvo.. Mislim da bi Ivan Pavao bio vise zainteresovan za nastavak price od ispraznih jadikovki naseg pustolova. Sa nestrepljenjem cekamo da procitamo kako se vece nastavilo... (Cunjami 04.02.2005. 10:57)
  • Gledo sam ja tu predstavu. nije pop rekao "Io sono Franc Kafka", nego "Io sono Franck Kaffa". To je metafizička predstava. On nije napredovao do nivoa Franca nego nazadovao do nivoa Francka (posle je dalje nazadovao do nivoa "Granda"). (gaja 04.02.2005. 14:43)
  • De si Luleeeeeeeeeeeeeeeeeeeee! (sismis 04.02.2005. 14:45)
  • Uglavnom je prikladno obratiti se svetom Papi za pomoć. Ovih je dana, međutim, sveti Papa zauzet otezanjem svetih Papaka, pa je možda bolje pomoć potražiti kod jedne druge crkotine, svetog Patrijarha, naravno na način prikladan tom sprčenom militantu. Predlažem ti pismo otprilike sledeće sadržine (ti ga već stilizuj po volji): Poštovani čukundede Tutankamonov, cigarete su mi otišle u dim poput Jevreja u Aušvicu, one su sada samo nedostižan san u ovoj gnusnoj antisrpskoj tvorevini, postojbini bluda i nemorala, tačnije domu onih pedera Romea i Julije. Pošaljite mi smesta boks osveštenih cigareta ili se iz ovih stopa prijavljujem u Hag. Ili tako nešto. Ajde gastarbajter, uživaj u svežem vazduhu i samo opušteno! (Super Trooper 04.02.2005. 20:03)
  • a? (vnogo 04.02.2005. 20:44)
  • Ipak, znana je istina da Tutankamon nije imao cukundedu, tako da prethodni komentar ipak ne stoji! Ako stignes, gledaj da nekako zatrujes tu recurdu, pa da pobijemo i te preostale kardinale. Nikad se vise sa balkona Kurije nece cuti "Habemus Papa!". A ti cim se to desi, odma sedi u tu lazi-stolicu i ne daj nikom da ti pridje. Onda cemo se mi vec organizovati i osvojiti Grad u Gradu! Smrt Hagu! (BadWeather 05.02.2005. 18:56)
  • A, da. Kad ce te slike vec jednom. Jel ti snimas nesto tim apartom? (BadWeather 05.02.2005. 19:02)
  • Ipak, ni potonji/prethodni komentar baš ne stoji jer je podjednako znana istina da je svako od nas imao nekog jebenog čukundedu, pa tako i Tutankamon, a sasvim je moguće da ona hodajuća lešina datira baš iz tog perioda. Uzgred… pozdrav sudijama u Hagu, samo napred momci, osećajte se slobodnim da srpsku bagru prosledite u Hrvatsku i naravno cepajte dalje, čekamo nove optužnice! (Super Trooper 05.02.2005. 21:01)
  • Dakle, za kraj ove inpiracijom posve usahnule raspre: Quod licet iovis, non licet bovis! I naravno - semper ubi sub ubi*. * Uvek nosi gace! (BadWeather 05.02.2005. 22:59)
  • I’m proud to be an ox! I kao i svaki vo ne nosim gaće. Moja pravoslavna muda stoje na raspolaganju da se pred njima pomole partrijarh, papa ili latino-mudroser. (Super Trooper 05.02.2005. 23:50)
  • ponedjeljak, 24.01.2005.

    Ali ne bez muke, ali ne bez suza…

    Ova stranica nije radila jer su je polepšavali, pa mi onda državno, dodeljeno računalo nije prihvatalo user i lozinku, pa ovde nemaju naša krasna latinična slovca i tako redom, tek ovo postaje prava tlaka, ovo pisanje. U labu sede jedni naši južni susedi koji urlaju na svom maternjem, pitaj kurac šta, vidim da se dobro zezaju. Sa’će da se mlate monitorima, može biti. Možda je krvna osveta u pitanju, obeščašćena ovca - ljubimac najmladjih, spaljeni ambar, pokrhane naćve i kazani, ili tako nešto.

    U Trento sam stigao u proteklu nedelju. Izašao sam sa stanice na pešački prelaz ispred stanice, zapeo nogom za neku italijansku neravninu (tako je mene dočekala ova gostoljubiva zemlja!) i onda leteo k’o zloduh, meni se činilo mogao sam komotno teglu pekmeza da pojedem, i izvodio figure u vazduhu kao ono na umentničkom klizanju što se radi i gledao film o svom bezveznom životu koji mi je proleteo ispred slabovidih očiju, a onda sam tresnuo k’o klada. Bilo je tu nekih pedesetak svedoka mog vratolomnog pada s pocikivanjem i moram reći da sam ostavio utisak. Prvo je nastao tajac, a onda su svi počeli da se bacaju ne bi li proizveli krasne figure u vazduhu baš kao i ja i doživeli odmotavanje filma o svom životu ispred očiju. Posle nekoliko minuta počeli su da pristižu autobusi i traktori s prikolicama punim ljudi, žena i dece, a najviše izmučenih činovnika koji mastiljaju po memljivim kancelarijama, i svi su se oni bacali ne bi li proizveli lepotu i radost slobodnog padanja u svom životu. Jedna lepa mlada žena, novinarka, tražila je intervju za nacionalnu televiziju, ali sam joj ja odgovorio da je to za mene prostituisanje jednog tragičnog ali uzvišenog dogadjaja, a sve za uveseljavanje mediokriteta u njenoj mediokritetskoj državi, pa da ne pristajem. Bio sam medjutim zainteresovan da li se ona prostituiše, jer, napominjem, bila je to lepa mlada žena, i za koju valutu (imao sam nešto dinara kod sebe, pa sam planirao da ih potrošim, ako je ikako moguće)?

    Trento je inače jako lep gradić, starostavan, pravi muzej. Podseća pomalo na Kotor. Jedini problem je što je kao i svaki muzej prilično dosadan. Kao što rekoh, bila je nedelja i sve je bilo zatvoreno. Na ulici grobljanski spokoj, nigde nikog. Samo su se na glavnom trgu, širokom i osunčanom, lenjo gnezdili Arapi zelenkaste kože koji su izašli da uhvate sunca, k’o gušteri. Grad je okružen planinama, ali to nisu Alpi, nego Dolomiti. Oni generalno izgledaju neuglednije, niži su, i dok Alpi plavičasto streme k visinama Dolomiti izgledaju kao gomile gnojiva koje je neko nabacao lopatom i ostavio pored puta. Ko neko? Pa otkud ja znam, biće neki škrofulozni seljak.

    Sad moram da završavam jer sam ograničen na pristup kompjuteru 3 sata dnevno a imam i pametnije svari da radim od ovog. Hoću samo da kažem da je ovde stvarno super i da jako uživam. Ima ta velika katedrala na trgu koji se zove Duomo. Velika je, bela, i izgleda kao ispran skelet neke gigantske životinje. Svaki dan prolazim pored nje. Prekjuče sam malo popio, i tako, prolazim ja u sitne sate istim putem i suočim se s tom velelepnom gradjevinom, pljesnem se po čelu i konstatujem: “Jebote kol’ka katedrala”.

    Ajd’ uzdravlje!






    - 17:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

    subota, 15.01.2005.

    Post Treći

    Smislio sam super rečenicu za početak nenapisane komične operete:

    „Napunio sam džepove drogom i izašao na ulicu.“

    Ili ovako:

    „Markiza je napunila džepove drogom i izašla u pet sati.“ Tako nešto, videću već.

    Kupio sam sebi digitalni foto aparat marke Nikon za majčin rođendan 12. januara. Na sajtu www.b92.net, u rubrici „Dogodilo se na današnji dan“ saznao sam da je istog dana rođen i Džek London. Prema karakteru svoje matere, ja sam tipovao pre na Džingis Kana, ali ni Džek London nije za zajebavanje. U svakom slučaju, biće i sličica uskoro na postu.

    Insbruški blagdani približavaju se svom koncu. Odavde gledano, može se konstatovati da je to bilo dosta bezbrižnih nedelju dana. Evo šta se sve dešavalo od mog poslednjeg javljanja, skokovito i na parče.

    U sredu smo obilazili radnje jer je Saša rešio da od svoje četke za WC napravi skiptar. Bilo bi to jedno pravo velikodostojničko žezlo, zlatno i sa praporcima, na kojem će mu pozavideti i neki kardinal. U IKEI je našao šipku za tu namenu, pričvrljio govnoribalicu na nju, ofarbao sve zlatnim sprejem. Sada će biti pravi, omnipotentni vlastodržac svog malog zahoda. Tu će donositi sve važnije odluke, održavati savetovanja sa najumnijim glavama iz Južnog Tirola i generalno primati četvrtkom na čaj i kolače.

    Srpsku novu smo dočekali u nekom ovdašnjem kafiću koji se zove Doli Bel i slušali izbor iz Azre, Divljih jagoda, Belog dugmeta, EKV-a. Lokalci u uglu su bacali pikado, mi smo vodili metafizičke dispute tipa ima boga, nema boga, ima ali se ne pokazuje, on je veliki sajdžija, ne on je veliki jorgandžija i tako dalje i sve u tom smislu. Jedan Sašin kolega je ispričao kako su ga kao malog odvikavali od zevanja tako što mu je otac nekoliko puta pljunuo u usta, umirući od smeha („Rado su se šali smijali svi gosti...“). Onda je Saša priznao nekoliko gadosti iz svog života: da je poslednji svoj bicikl, koji je ovde osnovno prevozno sredstvo za po ulici šetanje, ukrao, i to kao odmazdu za krađu svoja prethodna tri bicikla. Takođe je ispovedio da je nekoliko puta davao krv za pare izvlačeći se iz finansijskog škripca. Ja sam shvatio da je Saša mala škola imoralizma i bezbožništva i pred svima izjavio da ću preispitati osnove našeg prijateljstva. Posle smo se strašno napili, ne mogu da se setim gde sve ne, i ja sam mu oprostio. On je ipak samo jedan dekadentni molekularni biolog na doktorskim studijama i ne može mnogo sproću svog od počela korumpiranog karaktera. Ovde se vucara sa lošim društvom, secikese, konjokradice i makroi, pa treba to razumeti.

    U četvrtak je Saša otvorio vrata svog WC-a za odabrane goste. Ja sam ostao u sobi za služinčad sa bundama i hrtovima i uz goli duvar i slabu sijalicu nabacivao teze za jedan budući teorijski rad o našoj narodnoj kulturi. Iz WC-a se kadikad prolamala cika raskalašnih žena i zvuci fokstrota i rokenrola. Polomili su najskuplji kristalni servis iz Luksemburga.

    Juče smo smo se popeli na neki kurac od planine, autobus iz grada, pa onda tramvaj, pa žičara, taj vrh se zove Pačekofel. Ja sam pošao nespreman. Saša je taj poduhvat predstavio kao laku promenadu, zavojite staze zasute prhkim snegom, jeleni ti jedu iz ruke i slično đubre. Gore smo se, međutim, suočili sa podivljalim silama Prirode, ranjivi kao prase u klanici. Molio sam Sašu da spase sebe, a mene ostavi u snegu, kao beskorisnog pojedinca čiji je čitav prethodni život sumorna hronika džabalebarenja i črevougodija. Sa nekoliko udaraca nogom u dupe doterao me je do planinskog svratišta gde smo se okrepili gulašem i kuvanim vinom. Onda sam ja fingirao skijašku nezgodu, pa nas je spasilačka ekipa helikopterom odbacila do centra grada, gde sam odveo Sašu da se učlani u gradsku biblioteku da mu se odužim što me je ovde gostio i tetošio.

    Sutra napokon putujem u Trento, u ponedeljak počinje užasna nastava. Pa ću i o tome, kad se skupi građa. ’Ajd uzdravlje.

    - 18:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

    srijeda, 12.01.2005.

    Post Drugi: Šišmiš vo varoši zovomoj Insbruce

    U ponedljak smo otišli na veče salse. Izgleda da je posluga iz celog Insbruka uzela slobodno veče kako bi se ovde pokazala. Đipali smo sa štalskim momcima, lakejima, guvernantama i praljama. Ja sam cirkao pivo i podsmevao se Saši koji je davao sve od sebe, dok ja od sebe nisam davao ništa. Kada sam se nadmeno odvažio da svima pokažem svoje igračke moći došlo je do pravog rušosloma samopouzdanja, pa sam ranjenu sujetu izlečio sa još nekoliko piva. Zatim sam vređao kelnere, jednoj ’romoj devojci izbio pomagalo za kretanje i premlatio baba seru. Onda sam se tek dobro osećao.

    Juče smo slušali big bend insbruškoga fakulteta. Desna polovina orkestra bila je mnogo simpatičnija od njegove leve polovine, ali su u celini zvučali užasno. Saša je u nekoliko navrata zaurlao UAAAAAAAAAAA i na sebe svratio pozornost drugih slušalaca kao čovek od ukusa i znalac kojem ne podmećeš tek tako muda za bubrege, kao čašu ’ladne vode. Vratili smo se peške kući pored groblja. Prijatno mesto. Ispred ima automat koji radi na kovanice, a izbacuje sveće u pet veličina i u obliku poznatih ličnosti. Kupio sam jednog Džima Morisona veličina No. 3 da ga upalim babi na povratku u Srbiju. Baba je volela Dorse.

    Sutra idem u Trento po ključeve od stana i da malko overim gradić u kojem ću provesti sledeća dva ipo meseca.

    Sad idem po čiste gaće i na kupanjac, pa na ručak u neku menzu. E da...

    - 12:06 - Komentari (15) - Isprintaj - #
  • baš dobar blog, kliknula sam slučajno, al na pravo mjesto :) (mare 12.01.2005. 12:24)
  • Ako smem da primetim, nije ti lose... samo nek traje :) (K.G.Katarina 12.01.2005. 12:49)
  • odličan blog-svakkao zanimljiviji od većine među seksi kulerima...uzdravlje i nastavi prinudni švabo (struja svijesti 12.01.2005. 12:50)
  • Kakva mentalna obamrlost i posustalost! No, ipak iako bih pisao mnogo, ovom prilikom donosim citat jednog prijatelja: "Sto si mi ulepsao dan sa ovim, da te b(l)og sacuva. Malena alpe-adrijska se rasnjanjavila sve u 16. Nedostaje tu identiteta, ja da ti recem." Autor ovih par redaka je vise poznat sirem citalaskom krugu po cuvenim spisima o arheologiji i arheopatiji drevnih krugova jednoga kraljevskoga doma (sic!). (BadWeather 12.01.2005. 13:42)
  • okreni gace sine. (a. 12.01.2005. 14:28)
  • jebemga. mejl je alessandrofrigeri@bluewin.ch fontele je +41795056954 reci im da ga pushe. (a 13.01.2005. 03:28)
  • Wakey, wakey, eggs and bakey! Rise and shine, Shishmish!!! Time to write another post and cheer us up a tiny bit, 'cause our work is dreary. (BadWeather 13.01.2005. 09:26)
  • Izmaći pomagalo " 'romoj devojci" i premlatiti baba seru su zaista veliki uspesi velikog hroničara. Felix Kanic je bio mrav u odnosu na raspomamljenog gorostasa koji će, za razliku od navedenog prethodnika, očigledno biti svedok kraja Zapadnog carstva (čini se da će tome značajno i sam doprineti) (Cunjami 13.01.2005. 13:41)
  • Cunjami, sasvim se slazem. Misao mi jos vise prija na danasnji dan kada cekamo onu Pravu Nasu Novu Godinu! A, tek tako neku tamo flash. Dakle, svima sve najbolje u sada stavrno novoj Novoj Godini! (BadWeather 13.01.2005. 15:34)
  • Ja sa nestrpljenjem ocekujem novogodisnje dogodovstine naseg pustolova. Dace Bog da mu se posreci veceras, pa da u Novoj bude jos veseliji. Pridruzujem se cestitkama!! (Cunjami 13.01.2005. 15:54)
  • cek, cek, sta ste se stisli za novaka? niko ni broj da mi okrene... eeeeeeh. (a 13.01.2005. 20:11)
  • Dragi Andro, Sasa i Uros cestitaju ti novaka od sveg srpskog srca. A i Laletu. Zivio!!! P.S. Poposak i cvece su super, napokon na jednom mestu. Ono drugo je njesra (ne Slic, ono drugo - Sasa) (sismis 14.01.2005. 03:08)
  • al' ima pichke. uvek sam voleo zene u stripu. jel sam vam reka'? srecna. @sale daj fontele one lepe jevrejke (jane). javite se, picke streberske! slusam RMX, malo sam se odvalija. (a. 14.01.2005. 03:21)
  • Ukoliko bi neko i imao trunku perspektive i da ne kazem, nade, ne bi bilo lose da pogelda sledeci link: http://belgrade.usembas sy.gov/press/2005/050114.html Dakle, cini se da cemo morati sve opet ispocetka! (BadWeather 14.01.2005. 12:29)
  • ja mislio sankcije, a ono samo pisljiva pomosc. (andrej 14.01.2005. 14:13)
  • utorak, 11.01.2005.

    Post Prvi

    U Insbruku sunce sija i ove planinčine izgledaju baš k’o sa razglednice, ima i planinska reka In ovde (’rane je snegočisti alpski glečeri), radnje pune, a sirotinja se krije jer je sramota, nije drčna k’o naša sirotinja, sireč: divota jedna.

    U nedelju sam putovao busom, firma se zove Litas, iz Požarevca, prevozi gastose i svu tu ćufuriju. Mogu da se zovu i Hod po mukama, ili Putovanje na kraj noći ili Golgota (bez vaskrsa) ili Vreme smrti, u svakom slučaju užasni su, treba kamenovati njihovu centralu i sve podružnice u braničevskom okrugu, a bogami i po drugim nahijama. Ovo je telefon generalnog direktora: +381 12 221947. Nazovite ga i najebite mu se majke, tek onako. Tek, sa folklorom koji je obeležio ovo simpatično putovanje počelo je na prvom koraku, u 7 ujutru na stanici kad me je neki gelipter zamolio da mu pričuvam torbu dok ode da piša. U autobusu jedva da je bilo mesta, neka žena pored koje je bilo jedno slobodno sedište rekla mi je da je boli noga, ali sam joj ja rekao: „Ne bojte se gospođo, biću nežan“. Malo smo se pogađali, ali bio sam uporan i ubedljiv, pa me je tetka nevoljko pustila da se uvalim. Zaplovila lađa, a onda je neki debeli brka kojem je pola dupeta visilo iz smaknutih pantalona, prepričavajući neku divnu anegdotu, uopotrebio frazu „ciganska posla“ na šta je skočila na njega jedna pripadnica pomenutog plemena i digla najstrašniju dževu, kao, šta more ciganska posla, Srbi su bre, najgori narod, trebao si da kažeš srpska posla, kaže „Srbin bre nije čovek ako te ne zajebe“. Vozdrigajemi debeli samo iskolačio oči i počeo da štuca i podrigiva onako zajapuren, bilo je mnogo smešno. Tetka je osvojila sve moje simpatije, narafski. To je bilo negde na potezu Zemun polje. Posle se smirila situacija, krenulo je s vicevima, tako ta narodska komunikacija, svi smo mi braća, u istim smo govnima, život je dolina suza, i tako to. Jedna iza mene je pričala o svom mužu koji se propio pa isprodavao sve po kući, a kaže, bio je dobar čovek, nije me tukao. Posle je malo pljuvo krv, pa umro, a ceo život bio zdrav k’o dren. A druga, koja je putovala sa unukom od jedno 5-6 godina pričala je kako joj je muž bio gospodin čovek u Salcburgu, imao svoj autobus bre, i onda ga neki iz Babušnice nagovorio 96-te da se vrati u Srbiju, pa ovaj sve tamo ostavio, ženu i dvoje dece, i stvarno se vratio, i u Babušnici se, šta bi drugo muškarac, jel’, spanđao s petnaestogodišnjom (sic! 15 godina) devojčicom, on čovek od svojih 53. I sad ova tetka osula paljbu, kurvetina, otela mi muža, ’oće njegovu austrijsku penziju, da čovek ne poveruje, mislim priča o detetu od 15 godina, a sve to pred unukom koja je kod dede i njegove sad već stasale ljubavnice, provela Novu godinu i Božić. Mislim, u pičku materinu. Na granici sam promenio autobus, ušao u drugo prevozilo gde je opet bila gužvetina da ne poveruješ. Tu su me poseli pored nekog primata, skoro dva metra, frizura neka srednjovekovna, sebarska, taj nije umeo ni da govori, samo je režao nešto s vremena na vreme. Glava k’o kofa čoveče, i neko bezizrazno, nedopečeno sadističko lice sa očima iz kojih ripa vaseljenska tmuša. Odmah sam s njim podelio sendvič što mi spremila mama za poputninu da ga odobrovoljim. Mislim se, ovaj bi mi pošten čovek ruke, noge i glavu ašovom odsekao, pa bi me u nekom svinjcu jebao za vrat, a možda posle i u guzicu, sve grokćući. Za dana sam se nekako i zabavio, čitao sam Kandže Marka Vidojkovića (hvala Mariji R.), a kad je tama osvojila sedeo sam satima u mraku i pokušavao da očuvam zdrav razum pred navalom narodnjačkih milozvuka koji su tutnjali sve u šesnes’. I tako do dva ujutru, braćo i sestre, čitavih 18 sati puta. Posle me Saša pokupio na stanici, i smestio me, to je to.

    Malo o našim gastosima: svi imaju blatnjave cipele, iako je u Beogradu, jel’, a i širom Srbije, bilo umereno do umereno vreme. Dalje, frizure. Muškarce šišaju njihove žene valjda čekićem i srpom, pojma nemam čime. Uopšte, ta vožnja je bila jedno diluvijalno putovanje kroz čmar egzistencije.

    Sad odo’, obaveštavaću vas kad ima šta da se napiše. Bu’te dobri, plemeniti i strpljivi sa svojim bližnjima, porodicom, nesnosnim prijateljima i proče.

    - 14:37 - Komentari (13) - Isprintaj - #
  • dobro ime za Blog ;) i da, zelim ti ugodan put gdje god da ides:) (Lego. 11.01.2005. 14:48)
  • Citajuci ovu pricu, slika iz filma "ko to tamo peva" je non-stop pred mojim ocima...:))) (K.G. Katarina 11.01.2005. 15:21)
  • sad sam izeo glavudzu beloga, sa petnajs minuti idem kod babe, radujem se voznji u cetresetki. uzeo sam penziju, pa cu se napijem u NWO, bas je lep ovaj dan (andrej 11.01.2005. 15:51)
  • sad sam izeo glavudzu beloga, sa petnajs minuti idem kod babe, radujem se voznji u cetresetki. uzeo sam penziju, pa cu se napijem u NWO. bas je lep ovaj dan. (andrej 11.01.2005. 15:53)
  • Dakle, zaista. Entry pun literarnih pretenzija, ali ja NISTA ne verejuem. Ja znam kako stoje stvari na selu. Nije bas sve tako crno. Nije, dodsue kao u bugraskim selima, ali BICE. Elem, Pocitajemi moj, zjelo sam se ucvelio cuvsi opisanije vasego strasna putesestvija, obace nemojte se otcajaniju prepustiti. Den voskresenija, primicajet sja zjelo! (Buca BadWeather 11.01.2005. 16:05)
  • Tako Andro sine, glavudza beloga, po neprijatelju treba pucati iz svog raspolozivog oruzja. Srecna ti penzija. BadWeather: svaki dan smo blizi drugome dolasku... he he... Lego: Najlepse hvala na lepim zeljama. K.G. Katarina: Sve je suva istina. (sismis 11.01.2005. 16:09)
  • http://jabulgorba.propagande.o rg/Discographie/Musique/frame_ chanson.htm mnoooogooo dooobrooo! (andrej 11.01.2005. 16:10)
  • Ih, koliko zuci. Shvatite to kao prelazak preko Stiksa. Kada predjete smrdljiv Stiks, ceka vas cvece, koje mirise kao Viks. (Gaja 11.01.2005. 16:45)
  • Pa da to dozivis nisi bas morao da ides u inozemstvo, mogao si i u autobus 706 sto za Bataju vozi da sednes a kosta manje i da te onda zelja mine a da nas ovde ucveljenje ne ostavis. . A za frizure koje opisujes. . Hmm ne znam bas da li si ti bas najpozvaniji da o tome sudis, Bane dobri sine. . (Leemarija 11.01.2005. 17:14)
  • Čoveče, pa ti si seo u pogrešan autobus! Kakav crni Insbruk?! Trebalo je da ideš u Trento... pa da se javiš i da kažeš - Mamo, ja sam u Italiju! s akcentom na a... (crna sisa 11.01.2005. 19:10)
  • Tzare, u povratku pazari neke kaljache i sve che biti OK. (sqba 12.01.2005. 01:46)
  • o hakerske li racionalnosti! (a 12.01.2005. 04:01)
  • Per aspera Ad astra i to sa dooobrim kaljacicama. Kad ce sledeci post. Ajde, nemoj da lencaris. (Buca BadWeather 12.01.2005. 10:51)
  • Locations of visitors to this page